Savremeni portret

Izvor podataka: Fotografija sažeta istorija
Autor: Alison Gersheim, Helmut Gersheim
Izdavač: Jugoslavija
Godina izdanja: 1973









SAVREMENI PORTRET

 

Najveći savremeni predstavnik portretne fotografije u klasičnoj tradiciji je Yousuf Karsh, poreklom Jermenin, čije ime će ostati zauvek povezano sa slikom ser Winstona Churchilla (sl. 208.) - najkarakterističnijim portretom koji izražava odlučnost buldoga kojom se odlikovao veliki vođa iz doba rata. Nijedan drugi umetnik nije uspeo tako dobro da uhvati silovitost Eleanor Roosevelt, đavolski, podrugljiv izraz G. B. Shawa, ili Weltschmerz Alberta Einsteina. Ova i mnoga druga sudbinska lica koja je Karsh fotografisao za vreme rata za kanadsku vladu predstavljaju značajan prilog jednoj međunarodnoj galeriji fotografskog portreta. Mnoštvo manje značajnih fotografa ne zaslužuje isti herojski tretman mada je Karshova ličnost i na njihove portrete nesumnjivo stavila svoj pečat.


208. YOUSUF KARSH. SR WINSTON CHURCHILL, 1941.  209. IDA KAR. WILLIAM SCOTT 1961.

208. YOUSUF KARSH. SR WINSTON CHURCHILL, 1941.

209. IDA KAR. WILLIAM SCOTT 1961.

Kao i slikar portreta, fotograf ima za cilj da u jednoj statičnoj slici postigne najkarakterističniji izraz kombinovanjem raznih aspekata ličnosti modela. Reportažni fotograf će, s druge strane, zabeležiti više trenutnih izraza u jednom broju slika koje čine neku vrstu serijskog portreta. Reportažni stil portreta, čiji je pionir bio Felix H. Man 1929. godine, danas je modifikovan utoliko što fotograf konačno odabira za upotrebu jednu ili dve od velikog broja snimljenih fotografija. U foto-reportaži o nekoj poznatoj osobi čitaoci časopisa više vole da ličnost vide na raznim mestima i zauzetu raznim aktivnostima, nego samo izraze i gestove zabeležene tokom jednog razgovora sa reporterom. Napredni portretni fotografi, znajući da se model lagodnije oseća u svojoj uobičajenoj sredini, praktikuju ono što se nekada nazivalo fotografija kod kuće, jedino što danas taj termin obuhvata i radno mesto, filmski ili TV srudio, koncertnu salu, klub itd. Istaknute primere u poslednje vreme nalazimo, izmedu ostalih, kod Ide Kar (sl. 209) posebno u snimcima umetnika i pisaca, i kod Ericha Auerbacha, u snimcima muzičara. Vešta studija Patricka Herona, koju je napravio Brian Seed (sl. 212) na veoma originalan način usredsređuje pažnju na ovog apstraktnog slikara prilikom dodeljivanja jedne nagrade.

210. ELIOT ELISOFON. LOUIS ARMSTRONG211. (DESNO) ANDREAS FEININGER. GUSENICA LEPTIRA „LASTIN REP”, OKO 1960.   212. BRIAN SEED. PATRICK HERON, 1959

210. ELIOT ELISOFON. LOUIS ARMSTRONG

211. (DESNO) ANDREAS FEININGER. GUSENICA LEPTIRA „LASTIN REP”, OKO 1960.


212. BRIAN SEED. PATRICK HERON, 1959.

Philippe Halsman, rodom iz Letonije, koji je izradio preko 100 slika za naslovne strane Lifea, stvorio je nekoliko besmrtnih portreta, veoma originalnih i živih. Za Halsmana portret je iznad svega ljudski dokument, i on svoju najveću nagradu vidi u tome da neki od njegovih portreta postane definitivna slika neke čuvene ličnosti. Istorija će se sećati Einsteina onako kako ga je Halsman video (sl. 213). S druge strane, njegova Jump Book (Knjiga na brzinu) o slavnim ljudima ostavlja jedva veći utisak od kakve dobro pogođene šale.

213. PHILIPPE HALSMAN. PROFESOR ALBERT EINSTEIN, 1948.

213. PHILIPPE HALSMAN. PROFESOR ALBERT EINSTEIN, 1948.

Život sa Pablom Picassom, tokom nekoliko meseci, omogućio je Davidu Douglasu Duncanu da izgradi veliki složen portret - najbolju dokumentaciju koja je do sada napravljena o privatnom životu neke velike ličnosti. Privatni svet Pabla Picassa ima onu atmosferu intimnosti koju može da da samo prisno prijateljstvo. Uprkos svojoj sklonosti ka glumi, Picasso se uzdržao da igra za galeriju.

Irving Penn i Richard Avedon su vodeći fotografi modnih časopisa u Americi danas. Oni su za Vogue, odnosno Harper's Bazaar, stvorili savremeni stil, koji je isto tako poseban kao i stil Edwarda Steichena za Vašar taštine dvadesetih i tridesetih godina, i Cecila Beatona za Vogue tridesetih i četrdesetih godina. Opservacije (1959) i Sačuvani trenuci (1960) pokazuju bolje nego što bi se moglo opisati rečima onaj kvalitet koji njihovim modnim fotografijama daje novi izgled, a njihove reklame u boji čini toliko privlačnim za oko. Ekonomična sredstva, neobični uglovi snimanja i snažan crno-beli efekat stvaraju osećaj monumentalnosti u Pennovim portretima Picassa i Marlene Dietrich.

214. RICHARD AVEDON. IGOR STRAVINSKY, 1958. 214. RICHARD AVEDON. IGOR STRAVINSKY, 1958. 

Ista snaga izvire iz Avedonovog Stravinskog (sl. 214). Ponekad, međutim, kada model mora samo da izvede ulogu koja mu je dodeljena, on biva sveden na beznačajnu figuru na fotografovoj pozornici.