Rečnik / Pojmovnik

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž
Reč / Pojam Poreklo Objašnjenje
aberacija (lat. aberrare odlutati, aberratio) nesticanje svetlosnih zrakova u jednu žižu; sferna ili monohromatska aberacija nesticanje svetlosnih zrakova u jednu tačku pri odbijanju o loptno izdubeno ogledalo ili pri prelamanju kroz sočivo loptnog oblika; hromatska aberacija nesticanje u jednu tačku bele svetlosti usled različite prelomljivosti raznobojnih svetlosti koje sačinjavaju belu svetlost, prolaskom kroz sočivo; 2. astr. prividno pomeranje nebeskog tela kao posledica kretanja Zemlje i netrenutnog prostiranja svetlosti; 3. fig. skretanje, odstupanje od normalnog tipa, lutanje, zabluda.
aerofotografija (grč. aer, phos svetlost, grapho pišem) perspektivno snimanje raznih objekata, naročito zemljišta (terena), iz vazduha (aviona) fotografskim putem.
aerofotogrametrija (grč. aer, phos svetlost, gramma slovo, metria merenje) 1. Premeravanje zemljišta iz aviona naročitim fotografskim kamerama; 2. celokupan rad oko izrade karata i planova na osnovu snimaka terena iz vazduha.
aerokartograf (grč. aer, kartograf, v.) aparat za izradu topografskih karata na osnovu fotografija snimljenih iz vazduha.
ahromatičan (grč. achromatos) bezbojan; opt. koji propušta (prelamanjem) belu (složenu) svetlost ne razlažući je u njene sastavnice boje (komponente).
ahromatizam (grč.) otklanjanje boja, poništaj boja (ahromatičnim prizmama, ahromatičnim sočivima) čistoća boja; bezbojnost, bledilo; up. ahromazija.
ahromatopsija (grč. a-, chroma boja, orao vidim) potpuno slepilo za boje, nesposobnost razlikovanja boja.
ahromazija (grč. a-, chroma boja) v. ahromatizam.
aklastičan (grč. aidestos nezatvoren) koji ne prelama, ne lomi zrake.
albertotipija izrada tipografskih ploča fotografskim putem, nazvane po pronalazaču, minhenskom fotografu Jozefu Albertu {1825-1886}.
album (lat. album belo) belina, knjiga sa belim listovima, koju treba ispuniti slikama u boji, crtežima i sl.; spomenar, spomen-knjiga; knjiga za skupljanje fotografija, poštanskih karata sa slikama, maraka itd.
albumen (lat. albumen belance) belančevina.
albumin (lat. albumen) belančevinasta materija, belančevina.
albuminat (lat. albumen) materija koja u sebi sadrži belančevine.
albuminimetar (lat. albumen, grč. metron mera) instrument za određivanje količine belančevine u mokraći.
albuminoidi (lat. albus beo) supstancije po sastavu i poreklu slične pravim belančevinama, od kojih se razlikuju uglavnom po tome što im nedostaju neke amino-kiseline i što su nerastvorljive.
albuminozan (nlat. albuminosus) koji sadrži belančevinu, belančevit.
albuminska hartija fotografska hartija za čiju se izradu upotrebljava iz jaja izvađena i na toplom vazduhu osušena belančevina.
albuminurija (lat. albumen, grč. ureo mokrim) izlučivanje belančevine mokraćom, kao znak šećerne bolesti, bolesti bubrega i dr.
albumoze (lat. albus beo) supstance između belančevina i peptona koje se stvaraju u želucu i gušterači za vreme varenja.
ambrinirati (fr. embrunir) prevući tamnom bojom, potamniti.
ambroid (arap. 'anbar, sskr. ambara mirisna smola, grč. eldos izgled) presovan ćilibar, koji se dobiva u krupnim komadima tako što se veliki broj sitnih komada ćilibara pod velikim pritiskom i na visokoj temperaturi slije u jednu masu.
ambrotipi fotografije na staklu koje štiti lak i druga fina staklena ploča.
anakamptičan (grč. ana-kampto) odbojni, koji odbija (svetlost, zvuk).
anakamptika (grč. ana-kampto) nauka o odbijanju svetlosti, katoptrika; akust. nauka o odbijanju zvuka.
anakatabat (grč. apa, kata odozgo dole, bai'no idem, dolazim) uspostavljanje ravnoteže među slojevima vazduha: kada, pri duvanju jakog vetra, velika količina vazduha pojuri odozdo naviše, onda se ista tolika količina spušta iz visine k zemlji.
anaklastika (grč. anaklastos prelomljen) nauka o prelamanju svetlosnih zrakova, dioptrika.
anaklaza (grč. ana-klasis prelamanje) prelamanje svetlosnih zrakova.
anakliza (grč. ana-klfno nasloniti se) naslanjanje leđima, poluležeći položaj bolesnika.
anastatičan (grč. anastatikćs) koji odvodi ono što je nezdravo; koji podmlađuje, koji obnavlja; prenosan, prenosni; pomoću prefotografisanja ranije štampanog teksta pripremljen za novo izdanje knjige.
anastaza (grč. anfstemi, anastasis ustajanje) ustajanje iz bolesničke postelje, ozdravljenje, oporavljenje (rekonvalescencija); umnožavanje, prenošenje, npr. bakroreza; tip. sremanje novog izdanja neke knjige time što se prefotografiše ranije štampali tekst.
anastigmat (grč. apa, stigma tačka) fotografski objektiv od naročito kombinovanog sočiva koji daje slike koje sve do ivica pokazuju veliku oštrinu.
anastigmatičan (grč. apa, stigma) koji daje punu oštrinu slike; med. oštrovid, koji je bez poremećaja u oštrini vida.
anastomizirati (grč. apa, stćma usta) sastaviti otvore, ušća; ujediniti, spojiti.
anastomotika (grč. apa, stoma) sredstva za otvaranje zapušenih ušća krvnih sudova i dr.
anastomoza (grč. apa, stoma) spojnica koja vezuje dva krvna suda ili dva živca; protivprirodno otvaranje krajnjih delova krvnih sudova.
apercepcija (lat. ad-perceptio) zapažanje, shvatanje, jasno shvatanje predmeta pomoću akata pažnje, odnosno mišljenja; oni akti pažnje, odnosno mišljenja, pomoću kojih se jedan predmet shvata, saznaje i tumači; po Vuntu: prvo akt ili proces kojim se psihički sadržaji dovode do jasnog shvatanja, drugo, načelo na kojem počivaju druge, više veze duševnog života, a ne one koje počivaju na asocijacijama.
apercipirati (lat. ad-percipere) zapaziti, zapažati, uvideti, jasno shvatiti; sadržaj jedne predstave jasno shvatiti i tim je staviti na pravo mesto u svesti.
apertura (lat. apertura) otvor npr. na prečaga, vetrilima (dijafragma) za prolaz jednjaka itd.; opt. otvor (izdubenog ogledala, zaklona na optičkim aparatima).
aplanat (grč. a-, planao lutam) fotografski objektiv, konstruisan {1866}, koji nema sferne aberacije; linkejoskop.
aplanatičan (grč. a-, planao) bez (sferne) aberacije, kao složeno sočivo; aplanazija: nemanje (ili: nepostojanje) sferne aberacije.
aplanatičan (grč. a-, planao) bez (sferne) aberacije, kao složeno sočivo; aplanazija: nemanje (ili: nepostojanje) sferne aberacije.
aplanirati (fr. aplanir) poravnati; dovesti u red; otkloniti smetnje, zagladiti.
aplanirati (fr. aplanir) poravnati; dovesti u red; otkloniti smetnje, zagladiti.
apohromat (grč. aro, chroroa boja) Objektiv za mikroskope sa potrebnim okularima koji otklanja hromatsku i sfernu aberaciju, jer zrake triju boja skuplja u jednoj tački.
apohromatičan (grč. aro, chroma) kaže se za sistem sočiva kod koga su tri boje sjedinjene u jednoj tački.
astrofizika (grč. astron, physike) deo astronomije koji se služi fizičkim metodama u ispitivanju sastava i kretanju nebesnih tela, naročito astrofotografijom, astrofotometrijom i spektralnom analizom.
astrofotografija (grč. astron, phos, photćs svetlost, graphfa) fotografsko snimanje zvezda; primena fotografije u posmatranju nebeskih tela.
astrofotometrija (grč. astron, phos, photćs, metria) merenje jačine svetlosti nebeskih tela.
astrograf (grč. astron, grapho pišem) dogled koji služi za fotografsko snimanje zvezda.
astrografija (grč. astro, grapho) opisivanje zvezda.
auksometar (grč. aihapb uvećavam, metron mera) sprava za određivanje sposobnosti dogleda za uveličavanje.
bikonjugiran (lat. bi-conjugatus) dvostruko sparen, dvogubo spregnut.
bikonkavan (nlat. bi-concavus) dvogubo izdubljen, s obe strane izdubljen, npr. bikonkavno sočivo.
bikonveksan (nlat. bi-convexus) Dvogubo ispupčen, ispupčen s obe strane, npr. bikonveksno sočivo.
bilupa (lat. bis, fr. loupe) lupa sa dva sočiva.
biofon (grč. bios, phone glas) aparat za prikazivanje fotografskih slika koje u isto vreme i govore ili pevaju.
biograf (grč. bfos, grapho pišem) onaj koji opisuje život, životopisac, pisac biografije; opt. fotografski prikazivač stvari i osoba u kretanju (kinematograf).
blenda (nem. Blende) deo dodan zidu sa spoljašnje strane; udubljenje u zidu sa svodom; slepi prozor, slepa vrata; španski zid; opt. mali otvor na fotografskom aparatu pomoću koga se otvor objektiva može smanjiti i povećati, prema potrebi, radi odstranjenja svetlosti sa strane; min. sulfid cinka.
Brahit skraćen naziv za brahiteleskop.
brahiteleskop (grč. brachys, tele daleko, na razdaljini, skopeo gledam) vrsta kratkih dogleda sa ogledalima koji se odlikuju svojom praktičnošću.
celoidni papir fotografske hartija za kopiranje, čija se površina, osetljiva prema svetlosti, sastoji od hlornog srebra i srebra šalitrene kiseline.
celuloid (lat. cellula ćelica, grč. eidos vid, oblik) veštačka plastična masa koja se trljanjem i presovanjem dobiva od kamfora i piroksilina, rožasta, teško prozirna, vrlo elastična i lako zapaljiva; služi za pravljenje češljeva, bilijarskih lopti, fotografskog pribora itd.
cijanotipija (grč. kyanos, typos otisak, slika) postupak pri fotografskom kopiranju pri kome svetlošću dodirnuta mesta na hartiji poplave.
dagerotip (fr. Daguerre, grč. typos otisak) naprava, koju je 1838. pronašao Dager, koja trajno zadržava sliku stvorenu uticajem svetlosti na hemijski priređenoj metalnoj ploči.
dagerotipija pravljenje fotografija na jodnom srebru pomoću žive; up. dagerotip.
detektiv-aparat vrlo mali fotografski aparat kojim se mogu, sasvim neprimetno, praviti snimci.
detektor (lat. detegere otkriti, eng. detector) u radiotelegrafiji i telefoniji: aparat koji namešten u prijemnoj stanici, prima elektromagnetne talase i slušalac ih naročitim uređajem čuje; sprava koja otkriva bojne otrove u atmosferi; sprava na veštačkim bravama koja pokušaje obijanja objavljuje i sprečava.
dijafan (grč. diaphaino prosijavam, prosvetlim) providan, proziran; dijafane slike providne slike na staklu za ukrašavanje prozora; dijafano posuđe stakleno posune, obloženo ili išarano zlatnim listićima, pa postakljeno; dijafano radiranje fotografsko kopiranje bakroreza itd. na naročitoj dijafanojg tj. providnoj hartiji.
dijafanitet (grč. diaphaino) providnost, prozirnost.
dijafanometar (grč. diaphaino, metron) sprava za merenje i određivanje providnosti atmosferskog vazduha.
dijafanorama (grč. diaphaino, orao gledam, vidim) providna slika.
dijafanoskop (grč. diaphaino, skopeo gledam) aparat za osvetljavanje mehura (bešike) pomoću električne svetlosti.
dijafragma (grč. diaphragma) pokretni limeni prozorčić (blenda) za otklanjanje ivičnih zrakova kod velikih dogleda anat. mišićna prečaga koja odvaja grudnu od trbušne duplje; bot. prepona u semenoj čauri;.
dijapozitiv (grč. dia, lat. positivus) slika na naročitoj staklenoj ili celuloidnoj ploči
dijaskopska projekcija Prikazivanje providnih predmeta, naročito prozračnih slika, na staklu (dijapozitivu) u propuštenoj svetlosti.
din (skr. od Deutsche Industrie-Normen) 2. nemačke industrijske norme, služe kao osnova za industrijske norme i u mnogim drugim zemljama (npr. u fototehnici i štamparstvu).
dinametar (grč. dynamis sila, metron) instrumenat za merenje moći uveličavanja teleskopa.
diopter (grč. dia kroz, bgab gledam, vidim, to di’optron, e dioptra) sprava pomoću koje se jedna vizirna linija upravlja na određenu tačku, naročito na aparatima za merenje; sastoji se od dva dela, od kojih je jedan okrenut oku onoga koji vizira, a drugi predmetu koji treba vizirati.
diopterski lenjir mesingani lenjir sa dve tanke metalne pločice sa prorezima kroz koje se gleda (zastareo geodetski instrumenat za određivanje pravca na stolu za merenje).
dioptričan (grč. dioptrikos) koji spada u dioptriju; dioptrične boje boje koje nastaju
dioptrija (grč. dioptron sve kroz što se vidi) jedinica za merenje jačine sočiva (jačina sočiva jednaka je recipročnoj vrednosti žižne daljine), jačina sočiva čija je žižna daljina jedan metar. Sočivo jako 5 dioptrija ima zkižnu daljinu 0,20 m.
dioptrika (grč. dia, orao gledam) nauka o prelamanju svetlosnih zrakova kroz vodu, staklo i dr.; anaklastika.
diorama (grč. di-orao gledam kroz) providna slika, okrugla slika na providnoj materiji koja, pomoću veštačkog osvetljavanja, pokazuje promenljive svetlosne tonove (dnevne i večernje pejsaže) ili tonove boja (zima, alpinsko bujno zelenilo), ponekad sa figurama u pokretu; pronašao Dager 1822. god.
disdijaklastičan (grč. dis-, diaklao) koji pokazuje dvostruko prelamanje zrakova.
disdijaklaza (grč. dia-, diaklao prelamam) dvostruko prelamanje zrakova.
disdijapazon (lat. dis, grč. dia, pas sav) jedan interval od dve oktave.
dispečer (eng. dispatch hitno obaviti) 1. službenik koji reguliše kretanje vozova na jednom delu pruge; 2. službenik koji vrši razdeobu električne energije na više električnih stanica međusobno povezanih; 3. službenik koji upravlja celim tokom proizvodnje nekog mehanizovanog preduzeća iz jednog središta snabdevenog potrebnom signalnom aparaturom i sredstvima veze.
dispermatičan (grč. di-, sperma seme) dvosemen, sa dva semena.
disperzija (lat. dispergere, dispersio) rasturanje svetlosti, pojava da se složena svetlost može prizmom razložiti na svoje sastavne, elementarne, homogene, svetlosti, boje, rasturanje boja.
dispescirati (lat. dis-pescere) rastaviti, razdvojiti; sporne sume, naročito u vezi sa štetom na moru, podeliti među zainteresovane (v. dispaširati); teške račune regulisati.
divizionizam (lat. divisio deljenje) način slikanja francuskih impresionista iz druge polovine XIX {XIX} v.: tonovi se stavljaju na platno jedan pored drugoga, umesto da se mešaju na paleti. Tako, npr. da bi se dobio zelen ton, stavlja se jedno pored drugog plavo i žuto; na taj se način, u oku posmatrača, izvrši optičko sjedinjavanje, a boje dobivaju veću svežinu i živost.
durbin (pere. durbin, tur. durbiin) optički instrument za osmatranje udaljenih predmeta; može biti za jedno oko (monokularan) ili za oba oka (binokularan).
efluviografija (lat. effluere izići, obelodaniti se, grč. grapho pišem) pravljenje fotografskih slika u mraku.
eksponibilan (nlat. exponibilis) izložljiv, objašnjiv, koji se može objasniti.
eksponibilan (nlat. exponibilis) izložljiv, objašnjiv, koji se može objasniti.
eksponirati (lat. ehropege) izložiti, izlagati, prikazati, objasniti; izložiti čemu, npr. nekoj opasnosti; fot. ploču u fotografskom aparatu izložiti za kratko vreme uticaju svetlosti otkrivanjem sočiva na aparatu; izložiti svetlosti.
eksponirati (lat. ehropege) izložiti, izlagati, prikazati, objasniti; izložiti čemu, npr. nekoj opasnosti; fot. ploču u fotografskom aparatu izložiti za kratko vreme uticaju svetlosti otkrivanjem sočiva na aparatu; izložiti svetlosti.
elektromedicina (grč. elektron, let. medicina) primena elektriciteta u lekarstvu (obuhvata; elektroterapiju, elektrodijagnostiku, rendgenoterapiju, elektrofotografiju, elektroendoskopiju, zatim upotrebu električne struje kao sile koja kreće aparate za masiranje, mašine za bušenje zuba itd.).
elektronski mikroskop instrument u kojem se snop elektrona sjedinjuje u žižu pomoću okolnog električnog ili magnetnog polja (elektronskog sočiva) te se proizvede uvećan lik sićušnog predmeta na fluorescentnom zaklonu ili fotografskoj ploči slično stvaranju lika u složenom mikroskopu.
elektrooptika (grč. elektron, optike nauka o viđenju, o svetlosti) nauka o pojavama pomoću kojih se može dokazati bliska veza između elektriciteta i svetlosti, naime da su svetlost i elektricitet u suštini isto; nauka o dejstvu električnog polja na optička svojstva tela.
entvikler (nem. Entwickler razvijač) rastvor pomoću koga se izaziva slika na fotografskoj ploči.
epidijaskop (grč. epi, dia kroz, skopeo gledam) aparat koji i prozirne i neprozirne objekte dovoljno jasno projicira.
episkop (grč. episkopos posmatrač) aparat koji može da projicira i neprozirne objekte pomoću jake svetlosti.
episkopska projekcija prikazivanje slika ili predmeta pomoću odbijanje svetlosti.
fakule (lat. facula buktinjica, dei. od fax gen. facis buktinja) „buktinje", sjajne pege, izvesna svetlija ispupčenja na fotosferi, sjajnije od nje i zrače jače no ona. fakultativan (nlat. facultativus) 1. neobavezan, ostavljen slobodnom izboru onoga koga se tiče; 2. koji osposobljava, koji daje pravo (na neko zvanje, posao i dr.); fakultativni brak brak (građanski ili crkveni) ostavljen slobodnom izboru građana; supr. obligatoran.
falacija (lat. fallacia) prevara; log. pogreška, pogrešan zaključak; sofizam; falacija optika (lat. fallacia optica) optička obmana. falda (nem. Falte) v. falta. faldistorijum (nlat. faldistorium) biskupski sto (kod katolika). falecijski stih metr. trohejskodaktilski stih jedanaesterac, nazvan po grč. pesniku Falekosu: ' 01 * U UI' UI' UI' 0 up. hendekasilabus. falzet v. falset.
fantazmagorija (grč. phantasma pričina; predstava, agora skup) veština prikazivanja avetinja i dr. pomoću optičkih sprava; opsena, varljiva slika, utvara, čarolija, halucinacija.
fantazmoskopija (grč. phantasma, skopeo posmatram) priviđenje, vrsta ludila kod koga bolesnik vidi aveti i sl. fantaskop (grč. phantazesthai pojavljivati se, skopeo posmatram). fantast(a) (grč. phantasia) sanjalica, zanesenjak, onaj koji svoje maštarije smatra stvarnim i koji hoće da udesi stvarnost prema njima; čovek sa preteranom i suviše razigranom maštom.
faseta (fr. facette lišce, malo lice) brušenjem uglačana pljosan na dragom kamenju i finoj staklenoj robi (udešena prema zahtevima optičkih zakona o prelamanju svetlosnih zrakova).
fasetirati (fr. facetter) brusiti (ili: izbrusiti) u kose pljosni (staklo, drago kamenje i dr.).
fasovanje (nem. Fassung) sledovanje hrane (vojničke); uzimanje potrebne količine (npr. uglja za brod, itd.).
fata morgana (nlat., ital. fata Morgana) „vila Morgana", optička pojava u atmosferi, lik predela i predmeta u vazduhu usled preloma i potpunog odbijanja (totalne refleksije) svetlosti, „tera baba kozliće", vazdušne pojava koja se često vidi u tropskim krajevima, naročito na obalama Sicilije i Kalabrije, kada je vedro a vreme toplo i mirno (naziv po tome što narodno verovanje ovakve pojave pripisuje čarobnoj moći vile Morgane); Arabljani je zovu: sarab, svrab ili sirab; fig. opsena, varka.
ferotipija (lat. ferrum gvožđe, grč. typos lik, otisak) fotografija izrađena na železnom limu.
fiksacija (nlat. fixatia)
fiksativ (nlat. fixativum) sredstvo za učvršćivanje (boje, fotografske ploče, stiska).
fiksativan (nlat. fixativus) koji utvrđuje, koji učvršćuje, koji određuje.
fiksatoar (fr. fixatoir) sredstvo za učvršćivanje, vosak za brkove, pomada.
fikser sa fiziološkim pojavama i na osnovu fizioloških pojava; osnivači E. H. Veber, G. T. Fehner i naročito Vilhelm Bunt. fiziomonizam (grč. physis, monos jedini) fil. monizam koji smatra prirodu kao jedino što stvarno postoji; supr. teomonizam. fizionomija (grč. physis, gnomon poznavalac) izgled, izraz, crte lica. fizioplastika (grč. physis, plastike) veština uoblačavanja 1. veštačko stvaranje oblika; 2. veštačko zamenjivanje izgubljenih delova tela, npr. nosa kožom sa čela i dr.; 3. primitivno crtanje koje teži za gotovo fotografski vernim reprodukovanjem predmeta crtanja (naročito kod prirodnih naroda).
fiksirati (lat. fixus) 1. utvrditi, učvrstiti, odrediti, označiti (npr. dan, rok, cenu i dr.); 2. netremice gledati, piljiti u što, ne skidati očiju sa koga, upiljivati se u koga; 3. u fotografiji: razvijeni negativ spustiti u vodeni rastvor natrijumtiosulfata (Na2S2O3) da bi se zaostali nerazloženi bromid srebra rastvorio i uklonio sa ploče, kako svetlost ne bi više na nju dejstvovala.
film (eng. film) tanka i nežna kožica, opna; u fotografiji: 1. tanka ploča od celuloida premazana slojem želatina u kome je fino i ravnomerno rasturen prah bromida srebra; 2. dugačka traka od celuloida na koju se brzo snima, jedna za drugom, vrlo mnogo slika koje predstavljaju scensku celinu (filmski komad).
filmofil (eng. film, grč. phflos prijatelj) onaj koji voli film, prijatelj filma, ljubitelj filma.
filmofob (eng. Št, grč. phobos strah) onaj koji ne voli film, protivnik filma, neprijatelj filma.
filmologija (eng. film kožica, opna, membrana, grč. logia nauka) nauka o filmu, filmskoj umetnosti.
filmovati (engl. Št) snimati za film.
fiziokeramika (grč. physis, keramike trnčarstvo) izrađivanje medaljonskih slika prema fotografijama.
fizioskop (grč. pysis, skopeo posmatram) instrument koji prikazuje prirodna bića u jako uvećanim slikama.
fleš (skr. mesto flešlajt od eng. flashlight) magnezijumova svetlost pri fotografisanju; blic.
fluorescencija (fr. fluorine fluorit, koji pokazuje ovo svojstvo) svojstvo nekih tela da pod uticajem jedne vrste svetlosti zrače svetlost druge vrste (manje talasne dužine) i to samo dok ta svetlost na njih dejstvuje.
fluorografija (lat. fluor, grč. grafein pisati) fotografske snimanje na malom filmu slike koja se dobija rendgenskim prosvetljavanjem; naročito u upotrebi kod masovnih pregleda za utvrćivanje tuberkuloze pluća.
fokalni (lat. fpcus žiža, žarište, nlat. focalis) žižni, žarišni; fokalna distancija opt. žižna daljina; fokalno osvetljenje osvetljenje reflektorima.
format (lat. forma) 1. oblik i veličina (lista, knjige), dužina i širina knjige; 2. oblik i veličina nečega, npr. fotografije. formativan (nlat. formativus) uobličavan, oblikovan, koji daje ili stvara oblik, uobličavajući.
fosforoskop (grč. phosphoros svetlonosan, skopeo posmatram) aparat pomoću koga se može videti i veoma slaba fosforescencija. fot (grč. phos gen. photos svetlost) praktična fotografske svetlosne jedinica: uticaj što ga svetlost od jedne Hefnerove sveće sa odstojanja od 1 t vrši na neki na svetlost osetljiv sloj.
foto (grč. phos, photos) fotografske slika.
foto (grč. phos, photos) predmetak u složenicama sa značenjem: svetlost, svetlosni.
fotoamater (grč. phos, fr. amateur) onaj koji se, kao nestručnjak, bavi fotografijom iz ljubavi prema njoj.
fotocinkografija (grč. phos, grapho crtam, slikam, nem. Zink) prenošenje fotografije na cinkanu ploču.
fotoefekat (grč. phos gen. photos, lat. effectus učin, učinak, posledica) svetlosnoelektrični učin: ozrači li nadljubičasta svetlost metalnu površinu, onda iz nje izlaze elektroni.
fotoelektricitet (grč. phos, elektron ćilibar) elektricitet izazvan svetlošću.
fotoelektron (grč. phos gen. photos svetlost, elektron) elektron emitovan iz neke materije pod uticajem svetlosti.
fotoelemen(a)t (grč. phos gen. photos, elemenat) vrsta fotoćelije; upotrebljava se za merenje jačine svetlosti, naročito u fotografiji.
fotofiniš (grč. phos gen. photos svetlost, eng. finish) fotografski snimak kraja neke sportske trke na osnovu kojega se može tačno utvrditi kojim su redom takmičari prošli kroz cilj.
fotofiziologija (grč. phyton, physis priroda, logia nauka) nauka o zakonima biljnog života.
fotofobija (grč. phos, phobos strah) strah od svetlosti, nepodnošenje svetlosti (kod bolesnih od očiju).
fotofon (grč. phos, phone zvuk) instrument za prenošenje tonova pomoću svetlosti. fotohalkografija (grč. phos, chalkos bakar, grapho crtam, slikam, graphia) izrađivanje fototipa na metalu.
fotogalvanografija (grč. phos, graphia) izrada pločnog sloga pomoću fotografije i galvanoplastike.
fotogen (grč. phos, gen koren od gignesthai postati, nastati) „onaj koji stvara svetlost", materija koja stvara svetlost, veštačko mineralno ulje.
fotogeničan (grč. phos, gennao rađam, stvaram) 1. koji je proizveden svetlošću; koji proizvodi slike pomoću svetlosti; 2. koji dobro utiče na fotografsku ploču; pogodak za fotografisanje, koji na slici izlazi lep ili lepši nego što je u prirodi.
fotograf (grč. phos, grapho pip!em, slikam) izrađivač (profesionalac) fotografskih slika.
fotografija (grč. phos, graphia) 1. „pisanje svetlošću", „slikanje svetlošću", postupak kojim se, pomoću dejstva svetlosti na materije na nju osetljive, izrađuju slike predmeta koji na te materije šalju svetlost; 2. slika izrađena na ovaj način, naročito na hartiji (fotogram); fig. verna slika.
fotografirati (grč. phos, grapho)
fotografisati (grč. phos, grapho pišem, crtam, slikam) praviti fotografske snimke; fig. verno predstavljati ili opisati (koga ili što).
fotografometar (grč. phos, grapho, metron) instrument za merenje osetljivosti na svetlost, koju pokazuju razni fotografski preparati.
fotogrammetrija (grč. phos, gramma, metria merenje) veština da se prema fotografijama odredi stvarna veličina fotografisanih predmeta, naročito u topografiji, aerofotogrammetrija izrada geodetskih planova i karata na osnovu snimaka terena iz vazduha.
fotogrammetrirati (grč. phos, gramma, metron mera, merilo) snimati ili izračunavati (određivati) pomoću fotogrammetrije.
fotograver (grč. phos, fr. graveur) izrađivač slika u bakru.
fotogravira (grč. phos, fr. gravure) fotomehaničko slikanje i izrađivanje slika u bakru; heliogravira. fotogram (grč. phos, gramma slika) slika prema kojoj se određuje veličina fotografisanog predmeta; fotografske slika. fotogrammetar (grč. phos, gramma, metron merile, mera) aparat za snimanje fotograma.
fotohemija (grč. phos, chemela) nauka o hemijskom dejstvu svetlosti.
fotohrom (grč. phos, chroma boja) fotografska slika u boji.
fotohromatska terapija lečenje duševno bolesnih svetlošću u boji.
fotohromija (grč. phos, chroma boja) fotografisanje u prirodnim bojama, reprodukcija boja fotografskim putem; heliohromija.
fotohronograf (grč. phos, chronos vreme, grapho crtam, slikam) fotografski aparat za snimanje slika u kretanju.
fotokamlsis (grč. phos, kampsis savijanje) prelamanje svetlosti.
fotoksilografija (grč. phos, xylon drvo, graphia crtanje, slikanje) izrada fototipa na drvetu.
fotolitografija (grč. phos, lithos kamen, graphfa) prenošenje fotografskih slika na litografski kamen; fotolitografske karte fotografisane i litografski umnožene reljefne i gipsane karte.
fotoliza (grč. phos, lysis razlaganje) razlaganje (ili: razlučivanje) pod uticajem svetlosti, naročito pod uticajem nadljubičastih zrakova.
fotologija (grč. phos, logia nauka) nauka o svetlosti.
fotoluminescencija (grč. phos, nlat. luminiscentia) zajedničko ime za fluorescenciju i fosforescenciju.
fotomagnetizam (grč. phos, Magnes magnet) magnetizam izazvan dejstvom svetlosti.
fotometar (grč. phos, m^tron mera, merilo) svetlomer, sprava za merenje jačine svetlosti.
fotometrija (grč. phos, metria merenje) 1. merenje jačine svetlosti; određivanje i ispitivanje jačine i promena u jačini svetlosti koju primamo od nebeskih tela; 2. merenje prema fotografskim snimcima.
fotomitraljez (grč. phos, fr. mitrailleuse) fotografski aparat s filmom koji se namesti na avion, mesto mitraljeza, i pri vežbama u vazdušnoj borbi snima protivnički avion; snimanje se vrši skidanjem okidača pravog mitraljeza i služi za kontrolisanje tačnosti pogodaka koje je imao strelac u vazdušnoj borbi.
fotomontaža (grč. phos, fr. montage sklapanje) sastavljanje isečaka od više raznih slika u jednu novu zajedničku sliku, koja se potom fotografiše.
foton (grč. phos gen. photos) svetlosni kvant, svetlosni kvantum, najmanji delić svetlosti — shvatanje da je i svetlost kao energija diskontinuiranog ili diskretnog sklopa kao i materija.
fotopsija (grč. phos, opsis viđenje) svetlucanje pred očima (kao posledica unutrašnjih oboljenja oka).
fotoreksis primaju tačno određene osete svetlosti ili boja.
fotoreksis (grč. phos, rexis lomljenje)
fotoreportaža (grč. phos, fr. reportage) snimanje aktuelnih događaja, osoba i sl. radi objavljivane u novinama i časopisima.
fotoreporter (grč. phos, fr. reporter) saradnik novina ili časopisa koji vrši reportažu.
fotorobot portret izrađen na osnovu opisa; upotrebljava se u kriminalistici za pronalaženje delinkvenata.
fotosenzibilitet (grč. phos gen. photos svetlost, lat. sensibilitas) svojstvo nekih materija da se menjaju pod uticajem zračenja (npr. fotografski materijali pod uticajem svetlosti).
fotoseter (grč. photos, eng. setter slagač) jedna od najmodernijih štamparskih tehnika; fotoslog.
fotosfera (grč. phos, sphaira lopta) bleštava površina Sunca, sa temperaturom oko 6000°S.
fotosinteza (grč. phos gen. photos, sinteza) proces u kome biljka uzima ugljendioksid preko svojih zelenih delova. fotoskijaterika (grč. phos, skia senka) nauka o svetlosti i senci.
fotoskop (grč. phos, skopeo posmatram) sprava za posmatranje svetlosnih efekata.
fotoskulptura (grč. phos, lat. sculptura vajarstvo) mehanička primena fotografskih snimaka u plastici (npr. za izradu poprsja, kipova i dr.), tako što se neki predmet snimi fotografski sa što više raznih strana (obično 24), pa se dobivene konture prenesu na ilovaču.
fotoslog
fotostat (grč. phos, istemi postavim, stavim) fotografska kopija nekog rukopisa ili dokumenta u prirodnoj veličini.
fototahimetar (grč. phos, taxys brz, metron mera) kombinovani aparat za snimanje vrlo brdovitih i planinskih krajeva radi izrade telegrafskih karata i situacionih planova.
fototaksija (grč. phos, taxis nameštanje) kretanje biljnih organa mnogih biljaka u pravcu Sunca, kao izvora svetlosti, npr. suncokret i dr.
fototehnika (grč. phos, technike) 1. veština osvetljavanja; 2. tehnika fotografskog proizvođenje.
fototelegraf (eng. phototelegraph) aparat za prenos vesti putem radijske ili žične veze; služi za predaju i prijem rukopisa, štampanog teksta, crteža, shema, grafikona i fotografija, koje se u prijemniku registruju na fotografskom papiru.
fototelegrafija (grč. phos gen. photos svetlost, telegrafija, v.) 1. prenos fotografija telegrafijom ili radiotelegrafijom; 2. prenos Morzeovih signala heliografom.
fototerapija (grč. phos, therapeia lečenje) lečenje pomoću svetlosti, naročito uticajem plavih, ljubičastih i nadljubičastih zrakova. 62*
fototip (grč. phos, typos otisak, slika) slika izrađena pomoću dagerotipa.
fototipija (grč. phos, typos) opšti naziv za reljefne ploče izrađene primenom fotografije i nagrizanja.
fototopografija (grč. phos, topos mesto, grapho crtam, slikam) snimanje predela pomoću fotogrammetrije.
fototropizam (grč. phos, tropos)
fraus optika (nlat. fraus optica) optička obmana (varka), obmana vida.
grafičke veštine svi postupci pri reprodukovanju i umnožavanju pisma, slika ili crteža pomoću ploča ili pečata: drvorestvo, litografisanje, bakrorezačka i čelikorezačka veština, zatim: fotolitografija, cinkografija, autotipija i dr.
heliograf (grč. helios, graphos) 1. instrumenat pomoću koga se fotografiše Sunce; 2. instrumenat koji pokazuje trajanje sijanja Sunca; 3. aparat koji pokazuje i izračunava jačinu sunčeve svetlosti; 4. u vojnoj telegrafiji: aparat kojim se, pomoću jednog okretljivog ogledala o koje se odbija sunčana svetlost, daju znaci na velika odstojanja.
heliografija (grč. helios, grapho opisujem, crtam, slikam) opisivanje Sunca, nauka o Suncu kao nebeskom telu; takone = fototipija.
heliografski (grč. helios, grapho crtam, slikam) nacrtan ili predstavljen uticajem sunčane svetlosti.
heliogram (grč. helios, gramma slovo) traka od hartije na heliografu na kojoj sunčevi zraci ostavljaju tragove svog zračenja;
heliogravira (grč. helios, fr. gravure rezanje)
heliohromija (grč. helios, chroma boja)
helioilastika (grč. helios, plastike veština uobličavanja) fotografisanje reljefnih slika.
helios (grč. Helios Sunce) bog Sunca kod starih Grka, prikazivan kao mladić na zlatnim kolima sa 4 konja i sa zracima oko glave (kod Rimljana: Sol).
helioskop (grč. helios, skopeo posmatram) durbin sa obojenim sečivom za posmatranje Sunca.
heliostat (grč. helios, istemi postavim, stavim) sprava pomoću koje se sunčevi zraci, i pored kretanja Zemlje, uvek projektuju u istu tačku.
heliotipografija (grč. helios, typos otisak, slika, grapho pišem, slikam) vrsta fotografije za odštampavanje rukopisa i dr.
heteroptika (grč. heteros, optikos vidni) lažan izgled, varka, obmana, zabluda. heterorganski (grč. heteros, organon) koji pripada drugom govornom organu ili različitim organima za govor.
hidrohinon (grč. hydor, per. kina kora) aromatično hemijsko jedinjenje, beličasti kristali, lako rastvorljivi u vodi; služi u fotografiji za spravljanje izazivača.
homogen (grč. homogenes) 1. istoga roda, iste vrste, jednovrstan, jednorodan, istovrstan, istorodan; 2. fiz. iste gustine; homogeio telo telo koje i u najmanjem deliću svoga prostora ima istu masu; 3. opt. prost, nerazložljiv; homogene boje proste boje, tj. boje spektra (zato što se ne mogu dalje razlagati); 4. mat. sličan po prirodi te otuda uporedljiv po veličini; istoga stepena ili istih dimenzija u svakom članu (posmatrano u simbolima, kao homogena jednačina); supr. heterogen.
homogenizirati (grč. homogenes) pritiskom većim od 200 atmosfera mast u mleku tako fino rasporediti da se iz njega više ne može izvaditi ni puter, ni kajmak (što mleko čini zgodnijim za transportovanje i onemogućava umanjivanje vrednosti oduzimanjem masnoće).
homogenost (grč. homogenes) istovrsnost, istorodnost, jednovrsnost, jednorodnost.
homograf (grč. homds isti, zajednički, grapho crtam) sprava za izradu perspektivnih crteža.
hromatičan (grč. chroma gen. chromatos)
hromatika (grč. chroma gei. chromatos) 1. nauka o bojama, nauka o postanku i odnosima boja (deo optike); 2. muz. ritmičko kretanje glasa po polutonovima; 3. slik. veština mešanja boja.
hromatin (grč. chroma gei. chromatos) tvar, materija u jedru ćelija, koja se može lako bojiti nekim materijama, npr. safraninom i dr.
hromato (grč. chroma ti. chromatos) predmetak u složenicama sa značenjem: boja.
hromatologija (grč. chroma, logia)
hromatopseudoblepsija (grč. chroma gen. chromatos, pseudos pogrešan, lažan, blepsis vinenje) pogrešno viđenje boja (nedostatak vidnog čula).
hromatopsija (grč. chroma, opsis viđenje)
hromatoptometar (grč. chroma, orao vidim, metron mera, merile) aparat za merenje stepena s lepila za boje.
hromatoskop (grč. chroma, skopeo posmatram, gledam) kaleidoskop koji se upotrebljava u crtanju šara i mustara; ideador, tiposkop.
hromatotehnika (grč. chroma, technike) primena hemije u spravljanju boja.
hromatoza (grč. chroma) bolest kože koja se sastoji u nepravilnom stvaranju pigmenta.
hromocinkografija (grč. chroma, nem. Zink, grč. grapho crtam, slikam, pišem) štampanje u više boja.
hromofotografija (grč. chroma, phos gen. photds svetlost, grapho crtam, slikam, graphia) 1. fotografisanje u bojama; 2. fotografske slika u boji.
hromofototerapija (grč. chroma, phos gen. photbs, therapeia lečenje) lečenje duševnih bolesnika bojenom svetlošću.
hromofototipija (grč. chroma, phos gen. photos, typos otisak, slika)
hronofotografija (grč. chronos, phos gen. photos svetlost, grapho beležim, slikam, crtam) fotografske prikazivanje nekog kretanja nizom trenutnih slika snimljenih u kratkim ali jednakim razmacima vremena; ovo se vrši hronofotografskim aparatima (stroboskopom, kinetoskopom, kinematografom i mutoskopom).
ikonometar (grč. eikon, metron) u fotografiji: ogledalu slična naprava kod fotografskog aparata koja predmet snimanja pokazuje u jako umanjenom obliku i pomaže da aparat, pri snimanju, bude u pravilnom položaju; zuher.
ikonoskop (grč. eikon, skopeo gledam) najstariji tip katodne cevi u TV kameri kojom se optička slika pretvara u električne impulse; konstruisao ga V. K. Zvorikin (1933); ortikon.
iksografija fotografisanje Rendgenovim zracima (X-zracima, čita se: iks-zracima); rendgenografija.
incidencija (nlat. incidentia) upadanje, upad.
incidentan (lat. cadere, incidens) upadni; umetnut; uzgredan, sporedan, slučajan; incidentni ugao opt. upadni ugao (supr. refleksioni ugao ili refrakcioni ugao).
indeks prelamanja svetlosti odnos između sinusa upadnog i sinusa prelomnog ugla, koji je uvek isti za dve određene sredine, i ne zavisi od veličine upadnog ugla, nego samo od prirode obeju sredina (pokazuje odnos brzina prostiranja svetlosti u obema sredinama).
infleksija (lat. inflexio savijanje) skretanje svetlosnih zrakova sa njihovog pravog puta; muz. menjanje glasa, tona; gram. menjanje, oblici.
iradijacija (nlat. iradiatio) ozračivanje, ozračenje, osvetljavanje, zračenje; zrakasto širenje; ozračenost, obasjanost; fig. ozarivanje, ozarenje, ozarenost; opt. pojava da svetli (beli) predmeti izgledaju na tamnoj (crnoj) osnovi veći nego isto toliki tamni (crni) predmeti na svetloj (beloj); med. širenje bola izvan granica obolelog dela tela; lingv. širenje jedne gramatičke kategorije s nekog određenog područja na druga.
izohromatičan (grč. isos, chroma boja) koji je jednake boje, istobojan; izohromatična fotografija fotografija koja na slici pokazuje boje predmeta onakve kakve su i u prirodi; izohromatični firnajs firnajs koji se upotrebljava za premazivanje slika rađenih masnim bojama.
jodid (nlat. iodum) jedinjenje joda s drugim elementom, naročito sa metalom (npr. olovom, gvožnem, srebrom i dr.); veoma osetljiv na svetlost, zbog čega se naročito upotrebljava u fotografiji.
jodikalij(um) preparat joda koji se spravlja od čistog joda; u medicini se upotrebljava kao unutarnje sredstvo, a naročito mnogo u fotografiji.
jodirati (nlat.) pomešati s jodom; premazati jodom (npr. posrebrenu bakarnu ploču, pomoću jodne pare, pokriti tankim slojem jod-srebra pri izrađivanju fotografija).
kaleidoskop (grč. kalćs lep, eidos vid, oblik, skopein gledati, posmatrati) optička naprava koja se sastoji iz jedne cevi sa obično šest ravnih ogledala koja se spajaju svojim ivicama, ispod kojih predmeti (komadići raznobojnog stakla, nin nuve, mahovina) izgledaju umnoženi i pokazuju lepe figure, koje se pri obrtanju naprave oko dužne ose i stalno menjaju; zove se i miriomorfoskop.
kalitipija (grč. kallos, typos otisak) fotografski postupak pri izradi zagasitih kopija iz ferioksalata i srebrnog nitrata.
kalotip (grč. kalos lep, typos otisak) slika izranena putem kalotipije, tj. fotografija.
kalotipija (grč.) izrada slika na hartiji hemijski pripremljenoj (pronalazak engleskog hemičara Foksa Talbota); talbotiiija, fotografija.
kamera (lat. camera, grč. kamara soba, odaja na svod) sprava za snimanje slika (fotografski aparat; filmska kamera); TV elektronske sprava za direktni prenos »sivih prizora na daljinu.
kamera del komerčo (ital. camera del commercio) trgovačka komora.
kamera klara (lat. camera clara) „jasna komora", instrument za precrtavanje i neosvetljenih predmeta.
kamera opskura (lat. camera obscura) „mračna komora", sanduče, iznutra crno, na prednjoj strani ima otvor sa sabirnim sočivom, koje daje stvaran, izvrnut i umanjen lik predmeta spoljašnjeg na hartiji, staklu itd. koji se nalazi u žiži sočiva (svaki fotografski aparat je, u stvari, jedna ovakva komora).
katadioptričan (grč. kata u katoptričan i dioptričan) koji pripada odbijanju i prelamanju svetlosti, koji se tiče odbijanje i prelamanja svetlosti; koji prividno uvećava ili približava predmet gledanja (npr. staklo, ogledalo, naočari).
katadioptrika (grč. kata u katoptrika i dioptrika) nauka o pojavama koje počivaju i na odbijanju i na prelamanju svetlosti.
katatipija (grč. kata, typos otisak) fotografski postupak, osnovan na katalizi, pri pravljenju kopija sa negativa i bez uticaja svetlosti.
katoptrika (grč. katoptron ogledalo) nauka o odbijanju svetlosti; anakamptika.
kilometarska fotografija
kinematograf (grč. kinema, graphem pisati) 1. aparat za snimanje i reprodukovanje predmeta koji se kreću, pronađen 1895. god. naročita vrsta fotografskog aparata koji pravi u sekundi oko 20 snimaka; 2. dvorana u kojoj se prikazuju i gledaju filmski snimci; kinetograf, kinetoskop.
kinematografija (grč. kinema krećem, grapho pišem) uzastopno snimanje živih bića ili stvari u pokretu kino foto kamerom na kino filmu i njihovo uveličano projektovanje kino projekcijom na filmsko platno.
kineskop (grč. kineo krećem, skopeo gledam) sprava sa stereoskopskim slikama koje se okreću.
klif (eng. cliff) strmo zemljište koje se uzdiže visoko iznad vode (mora) ili okolnog zemljišta. kliše (fr. cliche) fotografski snimak na staklu ili metalno j ploči, stereotipne ploča, otisak slike, kalup sa slikom (slika za umnožavanje).
kliširati (fr. clicher) prenositi (ili: preneti) sliku na kalup (kliše) radi umnožavanja. klišograf (fr. cliche, grč. grapho pišem) sprava za kliširanje elektromehaničkim putem; upotrebljava se većinom u novinarstvu. kloaka (lat. cloaca) nubrište, pomijara; podzemni odvodni kanal za nečistoću; zool. zajednički odvodni kanal za izmet i mokraću kod ptica.
kognicija (lat. cognitio) moć saznavanja, saznanje, znanje; prav. sudska istraga. kognicionalni (lat. cognitionalis) prav. koji spada u sudsku istragu, koji se tiče sudske istrage. kod (fr. code) l. P1ifra, ključ; 2. menunarodni naziv za sistem znakova za signalizaciju i sporazumevanje. koda (ital. coda, lat. cauda rep) muz. završetak jednog muzičkog komada; post. stihovi kao dodatak uz sonet. kodak (Kodak) izmišljeno fabričko ime kao zaštitni znak za američkoengleske proizvode fotografskih aparata i filmova; fotografski aparat.
kolaborirati (lat. collaborare) sarađivati, sudelovati u radu. kolaborisati v. kolaborirati. kolaž (fr. colle lepilo) slik. slika od nalepljenih komada različitog materijala, novinskih isečaka, štampanog teksta i ilustracija, fotografija, tkanina itd. kola jna (ital. collana ogrlica) 1. metalna pločica sa simboličnim znakom, likom ili natpisom, obešena na tekstilnu pantljiku, koja se daje nekom zaslužnom licu; orden; 2. ogrlica, đerdan. kola parte (ital. colla parte) čuz. oznaka za glasove koji prate ili se upravljaju prema glavnom glasu. kolale (nlat. collapsus) med. nagla malaksalost, naglo opadanje životne energije posle jakog gubitka krvi i bolesti koje iscrpljuju, praćeno hladnoćom kože, slabim bilom, vrlo slabim disanjem i dr.; slom.
kolimacija (nlat. collimatio od collineatio dovonenje u jednu zajedničku pravu liniju) kod optičkih instrumenata za merenje: poklapanje vidne linije sa optičkom osom; kolimaciona linija vidna linija ili optička osa; kolimaciona greška iznos za koji vidna linija skreće od svoga položaja tačne podešenosti.
kolimirati (lat. collimare od collineare) doterati vidnu liniju (durbina); namestiti (dva sočiva, itd.) tako da (njihove) optičke ose budu u istoj pravoj liniji.
kolimirati (lat. collimare od collineare) doterati vidnu liniju (durbina); namestiti (dva sočiva, itd.) tako da (njihove) optičke ose budu u istoj pravoj liniji.
kolitis (grč. kolon sito crevo) zapaljenje sitog creva.
kolodijum (grč. kolla lepak) rastvor koji se dobija rastvaranjem dinitroceluloze u alkoholu i etru; posle isparenja ostavlja tanku i providnu opnicu; upotrebljava se za premazivanje manjih rana i u fotografiji.
koloid (grč. kolla lepak, eidos oblik, vid) pihtijasto tkivo koje se razvija u telu; fiz., hen. svaka supstanca koja se rastvara ali pritom ne obrazuje kristale, npr. dekstrin, sirup, belančevinasta materija, lepak i dr.: prid. koloidalan; up. kristaloid.
koloidna hemija grana fizičke hemije koja proučava koloide.
kolor fotografija (lat. color boja, phos svetlost, grapho pišem) fotografija u boji.
komora (grč. kamara, lat. camera) svod; odaja na svod, soba; organizacije nekih staleža (advokatske, trgovačke, itd.); ranije, u nekim državama, parlement ili državna blagajna; voj. četa s vozilima za snebdevanje borbenih trupa; rud. podzemni prazni rudarski prostori odeljeni monolitima rude koja se kopa; znat. duplja u nekim organima tela (moždana, srčana, očna, grkljanska komora); opt. mračna komora, v. kamera opskura; up. kamera.
kondenzor (lat. condensor) aparat za osvetljavanje objekte posmatranja (kod mikroskope i projekcionog aparata); opt. sočivo sabirača, sakupljača.
konfokalan (lat. focus žiža, nlat. confocalis) sažižni, sužižni, sa zajedničkom žižom, sažarišni, sužaritni.
konjuracija (lat. conjuratio) zavera, urota. konkavan (lat. concavus) izduben, uduben (supr. konveksan); konkavnom se naziva unutrašnja strana jedne krive linije i površine; konkavno sočivo opt. izdubeno sočivo.
konkavan (lat. concavus) dvostrano izdubljen, ugnut s obe strane.
konkavitet (lat. concavitas) izdubenost, udubenost, ugnutost.
konveksan (lat. concavus, convexus) izdubenoispupčen.
lajka vrsta vrlo predivnog fotografskog aparata (skr. od LeitzCamera, po Ernstu Leitzu, nemačkom industrijalcu, 1843— 1920).
laterna (lat. laterna) fenjer, lampa; laterna magika (lat. laterna magica) ont. čarobna lampa, projekciona lampa, skioptikon.
linkejoskop (grč. Lynkeus jedan od argonauta čuven sa svoga oštrog vida, skopeo posmatram) fotografski objektiv koji daje perspektivno tačne slike; aplanat.
linkejoskop (grč. Lynkeus jedan od argonauta čuven sa svoga oštrog vida, skopeo posmatram) fotografski objektiv koji daje perspektivno tačne slike; aplanat.
lucimetar (lat. lux, lučiš svetlost, grč. tetron merilo, mera) 1. instrumenat za merenje jačine svetlosti, fotometar; 2. instrumenat za merenje isparavnog dejstva sunčane svetlosti.
luksometar (lat. lux svetlost, grč. metron mera) aparat za merenje jačine svetlosti (pri filmskom snimanju, fotografisanju i sl.).
lumikon (lat. lumen, luminis svetlost) fotografski aparat koji može da snima i u gotovo potpunom mraku; primenjuje se naročito u medicinskoj radioskopiji i u astronomiji.
magnezijum (grč. Magnesia Magnezija, grad u Maloj Aziji) elemenat, atomska masa 24,312, redni broj 12, znak Mg, beo, sjajan i vrlo lak metal; jako zagrejan zapali se i sagori jakom belom svetlošću (magnezijumova svetlost služi za fotografske snimanja u mraku, davanje signala i dr.); magnijum, talcijum.
melanotip (grč. melan, typos otisak) fotografske slika izrađena na pocrnjenom bakru.
melanotipija (grč. melan, typos) veština izrađivanja fotografskih slika na pocrnjenom bakru.
meniskus (grč. meniskos mesečić) predmet u obliku polumeseca; opt. ispupčeno izdubljeno sočivo; geom. kružni odsečak u obliku polumeseca; fiz. ispupčena ili izdubena gornja površina tečnoga stuba koju prouzrokuje kagšlarnost; med. srpasta, polukružna hrskavica izmenu zglobova.
mikrofilm (grč. mikrćs, eng. film) fotografski umanjen snimak knjiga i dokumenata.
mikrofotografija (grč. mikrćs, phos, photćs svetlost, graphia pisanje) snimanje (ili: slikanje) u uvećanom obliku, pomoću mikroskopa, mikroskopski malih predmeta.
mikrofotoskop (grč. mikros, phos, photos, skopeo posmatram) aparat pomoću kojeg se mogu čitati generalštabne karte u smanjenom srazmeru i danju i noću.
mikrotehnika (grč. mikros, technike) sve metode za istraživanje najfinije (mikroskopske) grane tela.
mikroteka (grč. mikros, theke orman) zbirka mikrofotografija.
milimikron (lat. mille, grč. mikron mali, sitan) jedinica za merenje posve malih dužina = 1 milioniti deo milimetra (beleži t;e sa m V).
momentfotografija odbojne: sile molekula; fig. veoma mali deo, delić.
montaža (fr. montage) l. postavljanje neke sprave na mesto upotrebe; nameštanje, sklapanje, sastavljanje (mašina, pušaka, topova i dr.); 2. voj. punjenje metaka, granata itd.; 3. odabiranje pojedinih odlomaka, delova, crteža, slika i dr. i sastavljanje u jednu skladnu umetničku celinu (u književnosti, muzici, filmu, grafici, fotografiji i dr.).
mutograf (lat. mutare menjati, grč. grapho pišem, beležim) aparat za fotografske snimanje predmeta u kretanju.
nefograf (grč. nephos oblak, grapho pišem) naročita vrsta fotografskog aparata za snimanje oblaka.
negativ (lat. negativus) u fotografiji: negativna slika, fotografske ploča na kojoj mesta gde je svetlost jače dejstvovala jače pocrne, mesta gde je slabije dejstvovala pocrne slabije, a mesta na koja nije nikako dejstvovala ostanu sasvim providna (negativ se, u daljem radu, mora fiksirati, tj. učiniti da svetlost na njega više ne dejstvuje).
nikol običniji i kraći naziv za Nikolovu prizmu.
nikolova prizma prizma od islandskog kristala za ispitivanje polarizovane svetlosti (nazvana po škotskom fizičaru William-y Nicol-y, 1768—1851).
objektiv (nlat. objectivus) kod optičkih instrumenata (dogleda, durbina, mikroskopa i fotografskih aparata): dvoguboispupčeno sočivo, ili kombinacija više sočiva koja skupa dejstvuju kao sabirao sočivo, koje stvara od predmeta posmatranja ili snimanja (objekta) stvaran izvrnut lik.
okular (lat. ocularis očni) sočivo u durbinu, mikroskopu itd. koje je okrenuto oku i koje vrši ulogu lupe za posmatranje lika dobivenog prelamanjem svetlosti kroz objektiv.
okular (lat. ocularis očni) sočivo u durbinu, mikroskopu itd. koje je okrenuto oku i koje vrši ulogu lupe za posmatranje lika dobivenog prelamanjem svetlosti kroz objektiv.
okularan (lat ocularis) očni; vidljiv; okularna inspekcija pregled, smotra; okularni svedok prav. očevidac; okularno staklo v. okular.
okularan (lat ocularis) očni; vidljiv; okularna inspekcija pregled, smotra; okularni svedok prav. očevidac; okularno staklo v. okular.
okulist(a) (lat. oculus oko) očni lekar.
okulistika (lat. oculus oko) nauka o bolestima očiju, očno lekarstvo.
okulomotorijus (nlat. oculomotorius se. nervus) zajednički živac očnih mišića.
okultizam (lat. occultus tajni, skriven) tajna nauka, nauka o okultnom (tj. mračnom, skrivenom, natčulnom), o „mnogim stvarima izmenu neba i zemlje, o kojima naša školska mudrost ne može ni da sanja”, kako tvrde okultisti sa Hamletom; učenje o nekim pojavama koje se, kako kažu, ne mogu objasniti običnim putem, tj. na osnovu poznatih prirodnih zakona. Ovde razlikuju: fizičke (parafizičke) i psihičke (parapsihičke) pojave. U one prve ubrajaju: kucanja, pojave svetlosti, kretanja i lebdenja bez dodira (telekinezija i levitacija), pojave telesnih likova koji se mogu čak i fotografisati (materijalizacija); u ove druge: telepatiju i vidovitost; up. metapsihika, parapsihologika.
operater (fr. operateur) lekar kome je struka hirurgija, hirurg, operator; rukovalac nekom mašinom, npr. filmskim aparatom itd.; fotograf koji vrši kinematografska snimanja.
optičar (grč. optikos vidni, koji se tiče vida, viđenja, gledanja) izrađivač očnih stakala, naočari i optičkih instrumenata.
optički (grč. optikos) koji spada u nauku o svetlosti; svetlosni, vidni, očni; optički instrumenti razne kombinacije ogledala, sočiva i prizama pomoću kojih možemo dobiti, prema potrebi, uvećane ili umanjene likove predmeta, pomoću kojih, dakle, naoružavamo oči (lupa, mikroskop, durbin, teleskop, fotografski aparat itd.).
optika (grč. orao vidim, gledam, optikos vidni, koji se tiče viđenja) nauka o svetlosti i svetlosnim pojavama uopšte; nauka o prirodi svetlosti i zakonima viđenja, gledanja; geometrijska optika nauka o pravolinijskom prostiranju svetlosti i pojavama koje su s tim u vezi; praktična ili primenjena optika bavi se sočivima, kombinacijama sočiva i optičkim instrumentima; fizička ili fizikalna optika proučava opšte pojave svetlosti (interferenciju, difrakciju, disperziju, polarizaciju, dvostruko prelamanje, fosforescenciju, fluorescenciju i dr.).
optofon (grč. optikos vidni, koji se tiče viđenja, phone glas, zvuk) „slušač svetlosti”, aparat sastavljen od komore i telefona, pomoću koga slepi mogu opažati svetlosne utiske putem slušanja (pronađen 1912. god.).
optometar (grč. optikos, metron merilo, mera) vidomer, aparat za određivanje i merenje jačine vida radi propisivanja naočara; opsiometar.
optometrija (grč. optikos, metria merilo, mera) određivanje i merenje jačine vida pomoću optometra.
ortocentričan (grč. orthos, lat. centrum središte) koji ima središte na pravilnom mestu (izraz u optici).
ortohromatičnost (grč. orthos pravi, chroma boja) svojstvo fotografskih ploča ili filmova da tačno prima i pokazuje boje spektra, odnosno njihove nijanse; ortokromatnčnost.
pahometar (grč. pachos debljina, metron merilo, mera) instrument za merenje debljine stakla za ogledala.
panikonografija (grč. pan sve, eikon slika, lik, grapho param, urezujem) postupak prenošenja slika, likova na cinkane ploče za štampanje, fotocinkografija.
panoptičan (grč. pan, optikos) koji sve vidi, koji svuda gleda.
panoptikon (grč. pan, optikos vidni, koji se tiče viđenja) zavod u kome su smeštene razne umetničko zbirke i naučni aparati, naročito figure od voska, radi očiglednog poučavanja posetilaca rečju i ogledom.
panoptikum (grč. pan, optikos, nlat. panopticum)
panorama (grč. pan, horama pogled, prizor) celokupan izgled svih predmeta u prirodi koji se mogu obuhvatiti pogledom sa izvesne tačke i umetničko prikazivanje takvog izgleda u obliku okrugle ili dugačke slike (u novije vreme obično u naročito za tu svrhu udešenim prostorijama, gde se pretežno prikazuju panorame bitaka).
panoramograf (grč. pan, horama pogled, prizor, grapho pišem, beležim) aparat koji izrađuje slike za panoramu.
panotip (lat. pannus parče sukna, krpa, grč. typos otisak) fotografska slika izrađena u sloju kolodijuma koji leži na voštanom platnu.
panotipija (lat. pannus, grč. typos) veština izrađivanja panotipa.
paraboličan (grč. parabolos) iskazan u obliku poučne priče u poređenjima; geom. koji ima oblik parabole; parabolično ogledalo opt. izdubeno ogledalo koje ima površinu paraboloida; upotrebljava se u reflektorima.
parabolni
paroptičan (grč. para, optikćs) koji spada u paroptiku.
paroptika (grč. para, optikos vidni, koji se tiče vida) nauka o poremećajima u sposobnosti viđenja.
paroraza (grč. parorasis pogrešno viđenje) pogrešno viđenje (ili: gledanje) obmana vida.
pejzaž (fr. paysage) predeo; slika predela.
pejzažist(a) (fr. paysagiste) slikar koji radi pejzaže.
periskopski (grč. periskopeo gledam unaokolo) koji gleda unaokolo, koji vidi unaokolo; periskopska stakla izdubeno-ispupčena ili ispupčeno-izdubena stakla za oči koja pokazuju slabije sferno odstupanje nego dvoguboispupčena i dvoguboizdubena stakla, te stoga omogućuju jasnije gledanje i na ivicama.
pirofotografija (grč. pyr vatra, phos gei. photos svetlost, graphia pisanje) izrada fotografija na topljivoj osnovi i topljivim bojama.
pirogalna kiselina (grč. pyr vatra, lat. galla šišarka) bela, lisnata i bezmirisna masa koja se dobiva sublimacijom iz ekstrakta dobro osušenih šišarki; upotrebljava se u fotografiji za rastvaranje soli srebra.
pirogalol (grč. rug, lat. galla) trovalentni fenol, dobiva se zagrevanjem sumporne kiseline; u alkalnom rastvoru jako redukciono sredstvo, lako apsorbuje kiseonik iz vazduha, zbog čega se upotrebljava u gasnoj analizi, takođe i u bojadisanju kose i fotografiji (kao izazivač).
pirometar (grč. pyr, metron merile, mera) aparat za merenje temperatura pomoću termoelektriciteta (termoelektrični pirometar) ili aparat za vrlo tačno određivanje temperature na osnovu zavisnosti svetlosti od temperature (optički pirometar).
pirometrija (grč. pyr, metria merenje) merenje temperatura neodredljivih običnim termometrima.
planar (nlat. planarius) fotografski objektiv koji nadmašuje anastigmat, naročito većom jačinom i oštrinom svetlosti, zbog čega važi kao najbolji objektiv za veoma kratka, trenutna snimanja (kinematografske slike), jaka uveličavanja i za pojedinostima bogate reprodukcije.
plankonkavan (lat. planus, concavus izduben) ravnoizduben, koji je ravan sa jedne i izduben sa druge strane; plankonkavno staklo ravnoizdubeno staklo.
plankoveksan (lat. planus, convexus ispupčen) ravnoispupčen, koji je ravan sa jedne strane i ispupčen sa druge; plankonveksno staklo ravnoispupčeno staklo.
polaristrobometar (nlat. polaris, grč. strobos vrtlog, metron) aparat za određivanje mogućnosti optičkog obrtanje (obrtnog ugla), naročito kod šećernih rastvora i drugih optičkih aktivnih tečnosti, tj. onih koje obrću polarizacionu ravan.
polaritet (nlat. polaritas) teženje ili pravac dvaju slobodnih magneta prema magnetnim polovima Zemlje; u širem smislu: svojstvo pozitivnog i negativnog postojanja, posedovanje dva pola ili dva potpuno suprotna mesta sa suprotnim (privlačnim ili odbojnim) svojstvima, otuda magnetni i električni polaritet; uopšte: cepanje jedne sile na dve suprotne delatnosti koje teže ponovnom sjedinjavanju, suprotnost dvaju svojstava ili dveju sila koje stoje u međusobnom odnosu.
poliopter (grč. poly, ogab vidim, gledam) v. polioptron.
polioptron (grč. poly, orao) staklo za umnožavanje.
poliskop (grč. poly, skopeo gledam) staklo za umnožavanje, za umnogostručavanje.
poster (eng. poster) plakat obično sa slikom većeg formata; velika umnožena fotografija.
pozicioni ugao vidni ugao tj. ugao koji sklapaju prave povučeno od krajnjih tačaka lika spoljašnjeg predmeta na mrežnjači do odgovarajućih tačaka predmeta ;astr. pravac komponenata (sastavnica) dvojnih zvezda računa se od severa (0°) preko istoka (90°), juga (180°) i zapada (270°).
precesija (lat. praecessio prethođenje, praecedere prethoditi) prethodnost, prednjačenje; astr. precesija ravnodnevičkih tačaka, ekvinocija, jeste lagano pomeranje prolećne i jesenje tačke na zapad i ono iznosi 50", 2 za godinu dana ili približno 1° za 70 godina. Ta promena dolazi od kretanja nebeskog polutara (ekvatora), a ovo kretanje jeste posledica promene pravca Zemljine ose, odnosno nebesne ose. U stvari, precesija se sastoji u vrlo laganom kružnom kretanju pola ekvatora oko pola ekliptike i vreme jednog punog opticaja iznosi 26000 godina.
prizma (grč. prisma) poliedar ograničen sa dva paralelne i podudarna poligona, kao osnovama, i paralelogramima kao bokovima; optička prizna providno telo takvog oblika, od stakla, kristala itd. obično sa trougaonim osnovama, upotrebljava se za refrakciju ili disperziju svetlosti; v. Nikolova prizma, polarizacija.
prizmatičan (grč. prisma) koji ima oblik prizme; svojstven prizmi, proizveden prizmom; prizmatični barut barut presovan u obliku prizama (za punjenje teških topova).
prizmatoid (grč. prisma gen, prismatos, eidos vid, oblik) v. prizmoid.
prizmoid (grč. prisma, eidos) telo nalik na prizmu koje ima slične osnove ali koje nisu jednake.
projekciona veština prikazivanje slika, crteža i sl. pomoću skioptikona.
projekcione slike slike proizvedene na zidu ili platnu pomoću projekcionih aparata.
projekcioni aparat električni bacač svetlosti, bacač slika; sprava pomoću koje dobivamo na platnu jako uvećane slike.
projekcioni aparat električni bacač svetlosti, bacač slika; sprava pomoću koje dobivamo na platnu jako uvećane slike.
projicirati (lat. projicere baciti pred) nacrtati, praviti nacrt ili plan, predstavljati na nekoj površini ili ravni, praviti projekciju.
projicirati (lat. projicere baciti pred) nacrtati, praviti nacrt ili plan, predstavljati na nekoj površini ili ravni, praviti projekciju.
pseudoskop (grč. pseudos, skopeo posmatram) sprava kroz koju posmatrani predmeti izgledaju drukčiji no što su stvarno, kroz koju se npr. ispupčenja vide kao udubljenja i obratno; pseudoskopske obmane nehotične optičke obmane u pogledu veličine, oblika i pravca linija, figura i dr.
pseudoskop (grč. pseudos, skopeo posmatram) sprava kroz koju posmatrani predmeti izgledaju drukčiji no što su stvarno, kroz koju se npr. ispupčenja vide kao udubljenja i obratno; pseudoskopske obmane nehotične optičke obmane u pogledu veličine, oblika i pravca linija, figura i dr.
radioaktivnost (nlat. radium, activitas delatnost, dejstvenost) hen. svojstvo elemenata da svojim zracima pocrne fotografsku ploču, da jonizuju vazduh, da prodiru kroz tvari svake vrste; sem urana i radijuma to svojstvo imaju torijum, aktinijum, polonijum ("prirodna radioaktivnost); veštačka radioaktivnost radioaktivnost koja je izazvana najpre kod aluminijuma.
radioautografija (nlat. radium, grč. autos sam, grapho pišem) ispitivanje nagomilavanja radioaktivnih materija i njihove razdeobe u biljnom i životinjskom tkivu pomoću fotografskih ploča i filmova (mnogo se primenjuje u medicini, mirkobiologiji i dr.).
radioautogram (lat. radium, autos, sam, gramma slika) slika koja se dobija na osetljivoj površini fotografske emulzije delovanjem zrakova radioaktivne supstance.
radiografija (nlat. radium, grč. graphla pisanje) ispitivanje pomoću rendgenovih zrakova; naročito: izrađivanje fotografskih slika (radiograma) pomoću rendgenaparata.
radioterapija (nlat. radium, grč. therapefa lečenje) nauka o lekovitom dejstvu zraka, i to: lečenje svetlosnim zracima = fototerapija, lečenje rendgenovim zracima = rendgenoterapija, lečenje radijumovim zracima =radijumterapija.
reflektor (nlat. reflector) odbijač svetlosti, bacač svetlosnih zrakova; durbin u koga je objektiv izdubljeno ogledalo, koje daje stvaran lik predmeta koji se posmatra okularom; up. refraktor.
refrakcija (nlat. refractio) prelamanje svetlosti.
refraktivan (nlat. refractivus) preloman, koji prelama svetlost, koji izaziva prelamanje svetlosti. refraktometar (lat. refractus prelomljen, refringere prelomiti, prelamati, grč. tetron mera, merile) opt. sprava za određivanje koeficijenta ili indeksa prelamanja svetlosti nekog tela; med. aparat za određivanje opšte sposobnosti prelamanja svetlosti jednog oka.
refraktometrija (lat. refractus prelomljen, grč. metron mera) skup metoda za fizičko hemijska ispitivanja na osnovu merenja indeksa prelamanja svetlosti pomoću refraktometra.
refraktor (nlat. refractor) „prelamač svetlosti", dogled ili durbin čiji objektiv i okular jesu sočiva kroz koja se svetlost što dolazi od predmeta prelama i daje uveličan lik predmeta za posmatračevo oko; dioptrični durbin; up. reflektor.
refrangibilan (nlat. refrangibilis) prelomljiv, koji može da se prelama (o zracima).
reljefne karte karte na kojima su slike predela prikazane reljefno, na kojima su predeli prikazani onako kakvi su u prirodi, tj. sa svima visinama, nizinama itd.; takođe: karte koje pokazuju kartografski ili fotografski otisak jednog reljefa.
retušer (fr. retoucheur) prerađivač, popravljač, naročito fotografija.
retuširati (fr. retoucheur) preraditi, prerađivati, doterati, doterivati, popraviti (hemijskim i mehaničkim metodama i sredstvima); popraviti sliku, osvežiti sliku; na fotografskim snimcima ili kopijama: svetle tačke ili druge nedostatke ponovo premazati tušem; muz. ukrasiti koloraturama.
rotaciona fotografija postupak pri kome se mašinskim putem sa jednog negativa može brzo proizvesti veliki broj kopija; kilometarska fotografija.
senzibilizatori (nlat. sensibilisatores) bojene materije koje se dodaju želatinu bromnog srebra da bi se dobile ortohromatske ploče.
senzibilizatori (lat. sensibilisatores) materije koje neke druge materije osposobljavaju za neku fotohemijsku reakciju (neke organske boje, jedinjenja zlata i vanadijuma).
senzitometar (nlat. sensitus, grč. metron mera) aparat za merenje fotografskih emulzija.
senzitometrija (lat. sensitus, grč. metron) merenje osetljivosti fotografskog materijala na svetlost seizitometrom.
sferni (grč. sphafra lopta) loptast, okrugao kao lopta; loptni, koji pripada lopti i površini lopte; sferna ogledala opt. ogledala čija je površina deo lopte, dakle, izdubena kad je uglačana unutrašnja površina šuplje lopte (konkavna), i ispupčena kad je uglačana spoljašnja površina lopte (konveksna) ogledala; sferna trigonometrija ona koja se bavi rešavanjem sfernih trouglova; sferni eksces višak zbira uglova sfernog trougla preko dva prava ugla; sferni poligon svaki mnogougaonik na površini lopte koji je ograničen lukom najvećih krugova; sferni trougao trougao zatvoren sa tri luka najvećih krugova; sferni ugao ugao koji prave dva luka najvećih krugova.
sferometar (grč. sphaira, metron mera, merilo) 1. loptomer, sprava za nalaženje prečnika jedne lopte od čije je površine dat samo mali deo; 2. opt. sprava za odrenivanje oblika staklenih sočiva i debljine tankih pločica.
siderostat (lat. sidus ki. sideris zvezda, grč. istemi postavim, stavim) heliostat sa jednim čvrstim i jednim pokretnim ogledalom.
siderotehnika (grč. sideros gvožne, technike) izrađivanje gvožna, gvozdena industrija, metalurgija gvožna i njegovih legura.
similigravura prenošenje fotografija na ploče radi umnožavanja.
sitomer (fr. sitomere) optički instrument za približno merenje vertikalnih i horizontalnih uglova (uglovnih rastojanja) u poljskoj artiljeriji.
skijagrafija (grč. skia senka, graphia beleženje, crtanje) izrađivanje fotografskih rendgenskih snimaka; veština odrenivanja vremena prema senci, veština pravljenje sunčanika, sunčanih časovnika skiografija.
snajper (eng. sniper) odličan strelac, onaj koji dobro vlada veštinom streljanja, prikrivanja i osmatranja; strelac snabdeven optičkim, snajperskim nišanom na puški.
solarizacija (nlat. solarisatio) sunčanje, osunčavanje; u fotografiji: pojava kad nastupa suprotno dejstvo svetlosti ako se ploča veoma dugo osvetljava, npr. kod snimaka predela: slika sunca je u negativu staklasto sjajna, a u pozitivu duboko crna.
spektogram (lat. spectrum, grč. graphein pisati) snimljeni spektar na fotografskoj ploči ili filmu u spektrografu.
spektralne boje boje spektra, dugine boje; v. spektar.
spektrofotometar fiz. aparat za merenje jačine svetlosti u spektru.
spektrograf (nlat. spectrum, grč. grapho beležim, crtam) kombinacija spektralnog aparata sa fotografskom kamerom, služi za fotografisanje spektara; na mesto mrežnjače osetljive na svetlost, kao kod spektralnog aparata, dolazi na svetlost osetljiva fotografske ploča.
spektrogram (nlat. spectrum, grč. gramma crta, linija) fotografija spektra nekog nebeskog tela ili neke hemijske supstance.
spektroheliograf (nlat. spectrum, grč. helios Sunce, grapho beležim) aparat tako podešen da prima samo jednu jedinu vrstu svetlosti (jedne talasne dužine), a za sve ostale je neosetljiv; pomoću njega se fotografiše Sunce u svetlosti jedne odrenene spektralne linije, radi ispitivanja podele i kretanja para koje izazivaju tu liniju, na osnovu poređenja mnogobrojnih uzastopnih fotografskih snimaka (spektroheliograma).
spektrotelegrafija (nlat. spectrum, grč. tele, graphia) optička telegrafira kod koje svetlosni zraci prolaze kroz jednu izbušenu metalnu ploču, koja odgovara Morzeovoj azbuci, i kroz prizmu raspadaju se u pojedinačne spektre; primalac vesti takođe posmatra kroz prizmu.
stadiometrija (grč. stadion određen deo puta, metria merenje) grana geodezije koja utvrđuje, pomoću optičkogeodetskih instrumenata, na terenu, odstojanje izvesnog niza tačaka od jedne osnovne tačke.
stavroskop (grč. staurds, skopeo posmatram) polarizacioni aparat za ispitivanje optičkih svojstava kristalnih ploča.
stereotelemetar (grč. stereos, tele na daljinu, u daljini, metron mera, merilo) sprava za merenje odstojanja neke tačke od posmatrača.
talbotipija (grč. typos otisak) fotografijanazvana po jednom od pronalazača, Englezu Foksu Talbotu; up. kalotipija.
talijum (grč. thallos mladica, izdanak, nlat.thallium) osoben metal, u spektru pokazuje sjajnu zelenu liniju, otuda mu i naziv;atomska masa 204,37, redni broj 81, znakT1; služi za izradu optičkih stakala koja jakolome svetlost.
telefoto (grč. tele u daljini, daleko, phos gen.photos svetlost) fotografija prenesena fototelegrafijom.
telefotograf (grč. tele na daljinu, phos gen.photos svetlost, grapho crtam, slikam) sprava kojom se, pomoću elektriciteta,prenose i dostavljaju slike, rukopisi, crteži idr. na udaljena mesta.telefotografija fotografija udaljenih predmeta uvećana pomoću naročitih objektiva(teleobjektiva).
teleobjektiv (grč. tele, nlat. objectivum) opt.
telestereoskop (grč. tele) Helmholcov velikistereoskop za posmatranje udaljenihpredmeta, predela i dr.
teodolit (poreklo nepoznato) sprava za merenje azimuta i visine nebeskih tela, sastoji se iz jednog astronomskog durbina i dva izdeljena kruga (horizontalnog za merenje azimuta i vertikalnog za merenje visina, tj.zenitnih odstojanja zvezda); sprava za merenje uglova
terestričan (lat. terrestris) zemaljski, zemni;Zemljin, koji potiče od Zemlje, koji se tiče Zemlje; takođe: kopneni; terestrični talozikol. kopneni talozi (za razliku od morskih);terestrični durbin opt. zemaljski durbin, durbin kojim se vide uspravni predmeti, a ne izvrnuti kao kod astronomskog durbina.
tiosulfati (grč. theion, sulfati, v.) soli tiosumporne kiseline; najvažnija natrijumtiosulfat; upotrebljava se u fotografiji i u kvantitativnoj volumetrijskoj analizi.tip (grč. typos otisak; oblik; lik; uzor) 1. otisak,slika; uzor, uzorak, obrazac; praslika koja sadrži u sebi sve bitne oznake izvesnog broja ili niza slika; karakterni, opšti oblik, lice konvencionalnog karaktera, karakterističan primerak nekog roda, neke vrste; fig.osobenjak; prepredenjak, pokvarenjak;sumnjiv čovek; teorija tipova učenje Kivijea po kome treba u životinjskom svetu razlikovati četiri glavna tipa: kičmenjake, zglavkare, mekušce i zračne rizopode ili zrakare.tip (eng. tip) 2. mig, nagoveštaj, potajno obaveštenje o mogućnosti uspeha u čemu(pri kocki, na berzi i dr.).
totalni reflektometar sprava pomoću koje se,merenjem graničnog ugla, određuje indeks prelamanja svetlosti jednog tela.
triplet (lat. triplex trostruk, trogub) 1. lupa sa tri sočiva; 2. spektralna linija koja se pri razlaganju raspada u tri pojedinačne linije.
ultracrveni zraci nevidljivi zraci Sunčeva spektra koji su manje lomljivi no crveni, a odlikuju se toplotnim dejstvom.
undulacija (lat. undulatio) talasasto kretanje, talasanje, lelujanje, njihanje; undulaciona teorija opt. učenje o talasnoj prirodi svetlosti; supr. emisiona teorija, korpuskularna teorija, emanaciona teorija.
undulirati (lat. undulare) talasati, lelujati, praviti talase, valove.
undulisti (lat. undula) slikari koji, za razliku od karakterističara, vole oblinu i mekoću bez isticanje karaktera prikazivanog predmeta, a vijugavu liniju smatraju uzorom i simbolom lepote.
usled prelamanja svetlosti.
verotipija (fr. verre staklo, grč. typos oblik, lik) prenošenje fotografija na staklo.
virtualan (nlat. virtualis)
virtualitet (nlat. virtualis) sposobnost za rad, moć delovanja, mirujuća ili dremajuća snaga; bitna ili pojamna važnost.
virtuelan (fr. virtuel, lat. virtus sposobnost, valjanost, snaga) snažan; mogućan; sposoban za dejstvo, nastrojen za delovanje, koji je sposoban za rad, ali se tom sposobnošću ne koristi, sa prikrivenom snagom; fiz. koji se dobija presekom produženja stvarnih zrakova na suprotnu stranu, prividan, uobražen; princip virtuelnih pomeranja: načelo mogućih pomeranja; supr. realan.
virtuelan lik lik nekog predmeta dobijen odbijanjem svetlosti o ogledalo ili prelamanjem kroz sočivo, nastaje produženjem na drugu stranu stvarnih odbijenih ili prelomljenih zrakova. Lik predmeta u ravnom ogledalu je virtuelan.
virtuelna žiža kod izdubenih sočiva ona tačka iz koje izgleda da polaze zraci koji napuštaju sočivo po prelamanju pavši na nj paralelno.
vitrotipija (lat. vitrum staklo, grč. tipos) veština izrađivanja fotografskih slika na staklu.
vizir (ital. visiera) l. deo šlema: rešetka koja pokriva lice a ne smeta gledanju i koja se može, prema potrebi, dići i spustiti; 2. naprava na vatrenom oružju pomoću koje se nišani, nišanska gajka, nišan; 3. na instrumentima za merenje uglova: zadnji diopter.
vizirati (lat. visere gledati, zagledati, fr. viser) l. nišaniti, gađati, uzeti na nišan; 2. imati u vidu što, smerati nešto, težiti za nečim; 3. odrediti zapreminu posude; 4. overiti putne isprave, staviti vizu na pasoš i dr.; 5. delove i figure jednog grba opisati i označiti prema pravilima heraldičke umetnosti.
vizualan (lat. visualis) vidni, koji se tiče vida; vizualno pamćenje ono koje se poglavito oslanja na predstave dobijene čulom vida; vizuelan.
vizuelan (fr. visuel)
vizura (lat. videre videti, visum) zamišljena crta koja polazi iz posmatračeva oka i ide kroz durbin pravo do predmeta posmatranja.
zoetrop (grč. zde život, trope obrt) v. zootrop.
zootrop (grč. zoon, trope obrt, povrat) živi točak, aparat osnovan na načelu zakašnjavanja svetlosnih utisaka: na unutrašnjoj površini jednog doboša nalazi se niz slika koje predstavljaju razne uzastopne položaje jednog tela koje se kreće (npr. konja u trku). Kada se doboš brzo okreće, pa se gleda kroz proreze na toj površini u unutrašnjost, izgleda kao da se to telo zaista kreće: stroboskop.
zuher (nem. suchen tražiti, Sucher) sa velikim dogledom za posmatranje spojen i s njim paralelan mali dogled sa velikim vidnim poljem (služi za traženje npr. jedne zvezde, koja se, kad je ovaj mali pronađe, pojavi u velikom); 2. na foto-grafskim aparatima: ogledalu slična naprava koja predmet snimanja jako umanjuje i pomaže da aparat, pri snimanju, bude u pravilnom položaju.