Izvor podataka: Fotografi i fotografski ateljei u Srbiji 1860-1918 (period kartonki) Autor: Miroslav Aleksandrić Izdavač: FotoMuzej, Beograd; Godina izdanja: 2012
Leskovac, ortački sa bratom Veljom Englezovićem (oko 1901 - 1915.)[2418], iako se u početku rada pojavljuje samo Aleksini štambilji, dok su nadalje sa razvojem posla braća koristila u radu svako svoj štambilj za označavanje firme[125], [325], sedište: Svetoilijska.[1075]
Biografija
Nadimak Aleksa[325]. Potiče iz trgovačke porodice[1285]
Braća su u fotografski posao navodno ušli kao samouki[1286]. U početku su imali mali broj mušterija, pre svega zbog konzervativnog shvatanja i straha sredine u kojoj su živeli od fotografije kao medija[1286]
Neko od braće Englezović išao je u Nemačku na fotografsku obuku[1286], shodno običajima verovatno je to bio stariji brat Aleksandar, koji je stečeno znanje po povratku u Srbiju preneo na mlađeg Velimira[2418]. Atelje Englezović je porodični posao, u kome su se, uz rad pored braće Alekse i Veljka, najpe obučili, a posle i radili kao fotografski pomoćnici članovi uže porodice[2418] (sestra Zagorka posle smrti braće nastavlja delovanje firme)[1285]. Zbog potrebe posla (1912.) Aleksa oglašava da traži pomoćnika - retušera[3114]
Aleksa Englezović je snimao kako u uslovima uređenog ateljea[327], tako i na otvorenom prostoru[325]
Braća Englezović 1912. godine odlaze u Balkanske ratove, a posao preuzima Zagorka, koja je tako izdržavala celu porodicu (sebe, tri sestre, oca, a i braću na frontu pomaže)[1286]. Za označavanje firme koristila je štambilje odsutne braće[2418], ili je jednostavno izbegavala da navede ko je autor fotografije[2722]
Aleksa i Veljko Englezović rade ponovo zajedno i to nakratko uoči Prvog svetskog rata[2418]
Zgrada njihovog ateljea od drveta, sa zastakljenim krovom i velikim prozorima, sagrađena je oko 1903. godine[1287] i korišćena je do 1923. godine, kada je ozidan nov atelje „Englezović”[1286] (radove na novom objektu moguće da su započela još braća ortački, Veljko gotovo sigurno, dok je iste okončala Zagorka)
Aleksandra ubijaju Bugari 1915. godine, dok Velimir beži za Solun[1286], pa posao u radnji ponovo preuzima Zagorka Englezović (kasnije udata Mladenović).[324], [1286]
Tehnika
Rekvizitorijum
U poslu su braća najpre koristila foto - aparat pločaš, sa 6 ploča formata 9x12 cm[1286], uz minimalnu upotrebu scenskih rekvizita (oslikana trodelna pozadina, šarena podna prostirka okrugli stočić prekriven sa bar dva različita stolnjaka (jedan taman sa jedva vidljivih diskretnim šarama i drugi sa svetlom cvetnim šarom), manja drvena klupa svetlih boja, obične kućne stolice...)[2418]
Karton-podloga označavanje
Inostrane, ili domaće štamparije (bez logotipa) u varijanti suvenir i sečeni karton sa upotrebom štambilja